SWAP-IVANA I JA

Jučer mi je u sandučiću ostavljen žuti listić! Prvo sam bila uzbuđena jer sam pretpostavila o čem se radi, ali onda sam se malo i naljutila jer sam bila kod kuće. Zašto mi nije svirnuo sa svog motorića? Onda sam se sjetila da je vjerovatno netko na zamjeni jer je pošta dostavljena 5 sati ranije nego obično, pa ne zna sistem. Nema veze, već sam spremno htjela zaputiti se u poštu isti dan, ali na ceduljici je pisalo da mogu podići paketić tek sutra. Uh, uh, uh! Uopće nemaju razumijevanja za moje nestrpljenje! Ali sutra je došlo danas i brže bolje utrapim mužu ceduljicu i osobnu i pošaljem ga u poštu jer ionako je morao ići u grad, pa da se ne natežemo tko će prije! Čim je došao bacila sam se na paket i raspakiravanje, ali ne onako trgajući, nego smireno i strpljivo pojačavajući svoje uzbuđenje! Muž nije mogao gledati kako ja strpljivo i sa smješkom odljepljujem selotejp, jedan po jedan i čim sam malo zapela, oteo mi je paket i brže bolje riješio ostatak! Znatiželjnog li stvorenja! Ne razumije moje guštanje! I evo je! Kutijica! Ivanina, ali nije više njena, moja je i samo MOJA! I predivna je! Savršena i fantastična! Znate koja je muževa reakcija bila? " Je li to rezbareno?" Hahahaha! Toliko je fantastična da uopće nije skužio kako je napravljena, ali ja sam je proučila iz daljega, iz bližega, izvana, iznutra, sve do Ivaninog potpisa! Bitumen, šablona, shabby, jednostavno, a tako savršeno!

A stigao je i moj poklon Ivani pa mogu i to objaviti! Iako sam htjela iskamčiti od nje neke upute šta bi željela, kojom tehnikom da radim, nešto, nisam dobila ništa osim njenih omiljenih boja, crvena i zlatna! I sad je nastala problematika! Pa koje tehnike da se uhvatim? Ali treba se snaći, zar ne? Ćaskala sam sa Željkom i od nje tražila savjet. Pitala sam je šta voli, šta nosi inače i nabrojala par stvari i ona mi je od toga predložila torbicu. Prihvatila sam nema mi druge.Uhvatila sam se heklanja , prtljanja lanaca , vezanja mašnica i kad sam bila gotova odlučila sam se i za jedne male slatke naušnice. Nek' bude skompletirana kad ide u ludi provod! ;)  Utrpala sam naušnice u torbicu i htjela otići na poštu još u ponedjeljak, ali kako to biva da kad nešto planirate, onda baš ne može biti tako kako hoćete, morala sam poštu odgoditi za utorak... A koje je to tek mučenje! Uvijek se uspaničarim da li će se nekome moj uradak svidjeti, a sad agoniju produžavam. Ujutro sam odmah prvo otpičila u poštu s torbicom u ruci, tražila kovertu s mjehurićima i sad te ima sad te nema. Teta u pošti me malo čudno gledala, ali šta je mislila da ja u trenirci hodam s takvom torbicom u ruci?