subota, 30. siječnja 2010.

GUSARSKI NAKIT

Mi smo u velikim pripremama za maškare. Bolje reći u završavanju kostima. Ostalo je još nekoliko detalja za završnicu. No neću vam otkrivati još naše kostime, nego ću vam pokazati nakit koji sam danas napravila za baku gusaricu. Nisam još gotova, tek sam počela. Poznate su velike ringice koje su svakom gusaru zaštitni znak, ali oni su se uvelike đrnđali i to glomaznim komadima nakita...Veliki privjesci, glomazno prstenje, po mogućnosti na svakom prstu, u obaveznoj zlatnoj i s ovećim kamenjem... Zato mi treba malo više vremena da sve završim. Ali za početak sam napravila jednostavne ringice, iako sam sad u dilemi da ih malo zakompliciram  jer sam napravila kompleksniji privjesak, pa su mi naušnice malo prejednostavne. A tko zna kakve ću vizije imati ovih dana, još stignem promijeniti naušnice...
 

 

U BOJAMA

Danas sam opet čekičala. Mislite da sam bila ljuta? Ni najmanje... Bila sam BIJESNA! Frcale su mi iskre iz očiju, pušilo mi se iz ušiju i škrgutala sam zubima! Ajde pogodite tko me razbjesnio? Moj muž, naravno! Da nemam muške krvne srodnike, bez imalo grižnje savjesti bi rekla da ne podnosim muški svijet. A sa sigurnošću mogu ustvrditi da mi izazivaju alergije popraćene crvenim flekovima i svrbežom. Da sačuvam tave i lonce, uhvatila sam se čekića. Iako sam u prvi mah htjela čekić upotrijebiti na dotičnom, nekako sam se uspjela suzdržati i raspalila sam po žici. UH, koje olakšanje! Dobrano sam se ispuhala i totalno preokrenula raspoloženje. Pomislila sam što ne bih završila kreativni dan s nečim veselim, pa sam napravila jedne živahne šarene naušnice. Neka dan završi u bojama!
 

 

srijeda, 27. siječnja 2010.

PURPLE RAIN

Valjda me nitko neće tužiti zbog naziva i kršenja autorskih prava, ali čim vidim ljubičasto sjetim se pjesme Purple rain. Zašto? Nemam pojma! Ljubičasto mi se u mislima odmah okrene u purple i gotovo. Ne moram to izgovoriti, ali uvijek tako mislim...
Danas sam završila šal-kapu za moju stariju najdražu.Iako sam u nekoliko započetih projekata, samo sam ovaj završila. Nekako mi dani bježe i ne mogu ih uhvatiti ni za glavu ni za rep! Kao da hiberniram! Mislim da mi fali toplina sunca. Morat ću početi piti vitamin D kao mala djeca u zimsko vrijeme.Baš bezveze!

 
 

ponedjeljak, 25. siječnja 2010.

ČEKIĆEM PROTIV STRESA

Danas sam baš bila za ništa. Sve sam nešto kilavila. Malo sam heklala, pa sam oparala u pol posla jer mi se nije nimalo svidjelo. Pa sam heklala ispočetka, ali brzo mi je dojadilo i odustala sam. Bila sam preživčana i bilo je pitanje kad ću eksplodirati. Radi mira u kući, spremila sam vunu i zaputila se u moju malu radionicu i uhvatila se žice. Kao da će me žicarenje opustiti... To je posao koji zahtjeva još više strpljenja i preciznosti, ali mi je bilo bitno da se maknem iz dnevnog boravka u kojem su se orili komentari s tv-a nakon rukometne utakmice koje je moja lošija polovica hipnotizirano pratila. Utakmicu i njegovo nervozno cupkanje sam uspjela preživjeti, ali blejati u glupave komentare poslije... ma daj!
Na rubu histerije proučavam žicu i ne znam koju da uzmem jer mi u prvi mah ništa ne pada na pamet. Znam, kad počnem, smirit ću se, ali treba  započeti. Brže bolje uhvatim bakrenu žicu koja mi je prva pri ruci i dok sam je ravnala razmišljam šta ću... ?????... Naušnice? Može! Uzmem krpu da prebrišem žicu i brzo razmišljam o modelu, o perlicama, o tehnici....????... Nešto novo? Može! Izrežem žicu i pomotam. Izvadim mali nakovanj koji mi je dao moj otac, otvorim ladicu s alatom i dohvatim se ovećeg čekića. Hehehehe! I udri! Koje olakšanje, već s prvim udarom čekića! Dobrano sam izlupala naušnice i oduševila  se rezultatom. Stres je pokleknuo pod udarcima čekića, a čekićani model naušnica mi je odličan. Mislim da sam si našla novu antistres terapiju.
 
 

nedjelja, 24. siječnja 2010.

ZA MOJU DUŠU

Već sam vam pričala da moji roditelji svašta kreativno stvaraju i čim dođem tamo prvo mi oči prelete dvorište, a zatim i unutrašnjost kuće s nestrpljenjem očekujući šta će novo ugledati. Tako mi se jednom pogled zaustavio na jednoj mini posudici u kojoj je mini teglica s mini kaktusom. Pomislila sam da je to kamena ili keramička posudica onako iz daljine i da ju je moja mama dobila na poklon. I u jednoj stvari jesam bila u pravu, poklon je, ali napravio ga je moj otac i nije kamen ni keramika, već drvo. Naravno da sam cijukala od oduševljenja i proučavala to malo djelance. A jučer kad sam došla k njima, dočekao me cijeli set tih malih čarolija. I sad čekaju na mojoj polici proljeće da u njih posadim mini cvijeće!
A jesam li vam pričala da moj otac krasno slika, a mama šiva prekrasne kostime za maškare između ostalog? Nisam? Pričat ću vam jednom i o tome...



 
 

subota, 23. siječnja 2010.

PATULJAK

Jedan mali patuljak, smucao mi se po kući i vrtio oko mojih nogu stalno nešto tražeći. Lupkao me po ruci i mrmljao nešto nerazumljivo stalno lamatajući prstićem. Smucao se, zapinjao, padao , grebao nazad , zavodljivo se smješkao, ponekad plakao... Gegao se , trčkao, namreškao nosić i smijao se od uha do uha kad bi shvatio da ga promatrate... Ali nešto je falilo i odjednom mi je sinulo: Pa svaki patuljak treba imati kapu!



 

petak, 22. siječnja 2010.

RUKAVICE

 Kapa šal je dobila dvije male seke blizanke. Kćer je bila sva važna i ponosna na svoju šal- kapu da sam joj isheklala i par rukavica da bude sva u kompletu!  Jedva je dočekala da se slika u njima i prvo pitanje je bilo da li ih smije nositi u vrtić da i njih pokaže tetama jer su joj rekle da joj krasno stoji šal kapa. Sad je moja mala mondenka zbrinuta i ima novi kompletić koji joj jako lijepo ide uz bijelo- srebrne buce...


ŠAL-KAPA

Ima već nek vrijeme kako sam mlađoj najdražoj obećala nešto isheklati samo za nju... Ona je sve ovo vrijeme strpljivo pozirala za moje kreacije i nikad se nije bunila i sad je napokon i ona došla na red. Htjela sam joj napraviti nešto malo posebnije i napamet mi je pala šal- kapa  koja je u moje djetinje doba bila jako popularna. Kasnije je nekako izašla iz mode i nigdje je nema, a u biti je vrlo zgodna i praktična, osobito za hladnije dane kad bi se najradije umotali u deku i tako izašli van. Stavite kapu i zamotate šal, a ono vam se hladnoća zavlači između kape i šala a vi k'o kornjača uvlačite glavu sve više u jaknu ili kaput... A šal-kapa vas lijepo grije bez takvih problema, a kad vam je postalo vruće samo je spustite oko vrata i imate dekorativni šal... A da ne pričam kad dođete negdje pa počnete razvlačiti šal i kapu i gurate ih po rukavima pa vam ili kapa ili šal završe na ucapanom podu, a ovo možete ostaviti oko vrata i ostati u tome umjesto marame. Iz mojih objašnjenja vidite da ja volim praktične stvari, ali imam troje djece, pa kad se ti svi silni šalovi i kape stanu razvlačiti na sve strane kod oblačenja i skidanja, ajme meni...






 













srijeda, 20. siječnja 2010.

BROŠ

Sjećate se onih cvjetića što sam heklala u ovećim količinama? Neki su otputovali jednoj simpatičnoj kreativki Ariani, od koje očekujem da me iznenadi svojim kreacijama od njih, a ja sam neke iskoristila za jedan broš ili kopču ili... ma ne znam kako bi to najbolje nazvala!  Taj broš kopča će biti ukras na jednoj šal-kapi. A jesam ga zakomplicirala! Sve nešto dvoznačno. Bit će vam jasnije kad vidite sliku. Sutra će biti gotova šal-kapa pa ćete ga vidjeti i u funkciji...


 

nagrada druga

 Napokon savladah jedan dio posla teškom mukom, a sad moram još jednom.  Još jedna nagrada koju sam dobila, a nisam znala kako da je dodijelim drugima... Da preveć ne duljim, jer mi samo biranje blogova za nagradu izaziva alergiju i pravo je mučenje! Tko bi rekao da pisanje nekoliko imena može toliko izluditi čovjeka!

Nagrađujem slijedeće blogove:

1. Laboratory of unique creations
2. KRPE & ZAKRPE
3. lindolina
4. moj svijet salveta i cvijeca
5. nasmijanonebo
6. salvetice i cvijece
7. diomene
8. moj decoupage svijet
9. clloeart
10. hobbychic
11. kotezagrabi
12. http://kricsar.blogspot.com/

i jedan pokušaj ponovnog aktiviranja u blog-svijetu 13. purgynakit

Nagrada

 U ovih par tjedana što nagradice kruže po našim malim blogićima, dobila sam ih nekoliko, ali pošto sam ja malo tupasta po  tom pitanju, tek sad sam se uhvatila u koštac s njihovim dijeljenjem dalje.  Vjerujte mi da je ovo viša matemtika već bih to savladala bez ikakvog problema, ali pošto je ovo informatika, a ja sam samouka kompjuterašica koja je samim čudom savladala postavljanje bloga i umetanje slika i tome slično, taj proces kod mene je malo ( hm, malo?) sporiji...
Zahvaljujem se  svim prekrasnim kreativkama koje su mi dodijelile ovu nagradu, Tei, Željki, Cleo i Kaći, koje su me iznimno obradovale.



pravila dodijeljivanja nagrade su:
for this award you have to list 10 things that make you happy and tag another 10 people!

sretnom me cini:

1. moja tri patuljka (iako mi je najstarija patuljčica već do ramena, a možda i malo više)
2. kad mi muž skuha ručak i, ako imam sreće, opere suđe
3. ideje, ideje, ideje
4. provođenje ideja u djelo
5. kopanje po "smeću" i skupljanje istog
6. otkrivanje novih kreativnih tehnika i njihovo isprobavanje
7. ćakulanje s prekrasnim djevama na facebooku
8. kava s mlijekom u šalici od bar 2dl
9. čitanje, od knjiga do vaših inspirativnih blogova
10.sunce, toplina - kad je priroda živahna i ja sam


A nagradu dodjeljujem:

1. nasmijano nebo
2. hobbychic 
3. clloeart
4. dio mene
5. gogin kutak
6. kreativan nered
7. pantagana
8. cvjetna vila
9. swoopin' along
10. z catego serca

ponedjeljak, 18. siječnja 2010.

NOVA OBLEKICA

Bio jedan kotlić koji je dugo i vjerno izvršavao svoju dužnost. I dalje je besprijekorno radio, ali nije baš izgledao kao u cvjetu mladosti. U bilo kojem kućanstvu već bi bio zamjenjen novim i bačen u staro željezo zbog poneke fleke i okrhnutog komadića boje. Bio je tužan i jadan, spreman na najgore. Društvo mu je pravio jedino jedan stari ormarić koji se bojao iste sudbine. Često je bio ribuckan i grebuckan u bezuspješnim pokušajima čišćenja raznim kemikalijama, ali jednostavno nije bilo pomoći . Fleke su ostajale, boja je i dalje ostala okrhnuta, a on je bio još jadniji, sve se više pribojavajući svoje sudbine. Ali nije znao da njegova gazdarica ima drugačije planove. Kad ju je vidio s paletom, hrpom kistova i boja, prestrašeno ju je gledao, zamišljajući najgore. Gledao je kako gazdarica priprema kistove, miješa boje i s takvim umrljanim kistom kreće prema njemu. Izrogačio je oči u čudu i zatresao se od jeze. Kist je prilazio sve bliže i bliže, a on se sve više stiskao uza zid. Kist ga je dotakao, nije imao kuda. Odjednom se počeo smijati i nije mogao prestati. Kist ga je škakljao i golicao. Opustio se. Bilo mu je ugodno i lijepo. Prepustio se užitku i čekao. Gazdarica ga je mazila i mrljuckala sve se nagledajući i nakrećući glavu lijevo pa desno. Kad je završila, nije mogao vjerovati! Dobio je novu odjeću koju su gazdaričine kćerke zadivljeno gledale. Sve su cupkale oko njega i divile mu se. Bio je ponosan i sretan. Isprsio se i važno pogledao oko sebe kad je ugledao svog najboljeg prijatelja  kako ga tužno gleda. Rekao mu je: " Bez brige, mislim da gazdarica i s tobom ima zanimljive planove. Uskoro ćeš i ti osvanuti u novoj odjeći! "


 

subota, 16. siječnja 2010.

PRIZIVANJE PROLJEĆA

Ovih dana heklam cvjetiće, velike, male, srednje, ufrkane, zafrkane, raznobojne... I smišljem što bi se sve moglo učiniti s njima. Bezbroj ideja mi se motalo po glavi, ali evo jedne koju bi svatko mogao učiniti. Napravite raznobojne ukosnice!
Ako imate imalo iskustva u heklanju, znat ćete ih sami napraviti, ali ako niste tome vični, zamolite mame, bake, ujne, strine, susjede koje bi vam mogle od ostataka vune napraviti  nekoliko raznobojnih cvjetića. Kupite najobičnije ukosnice i jednostavno ih provucite kroz donji dio cvjetića. Nevjerojatno jednostavno, a tako efektno!



četvrtak, 14. siječnja 2010.

ALBUMI ZA NALJEPNICE

 Ako imate klinke od 5 do 10 godina, onda ste sigurno obljepljeni u ukrasne naljepnice koje žustro skupljaju i razmjenjuju. U moje doba su se na taj način skupljale salvete ( možda se i danas, iz tog razloga volim igrati njima). Nakupljali smo ih u svakojake kutijice dok se ne bi napunile. Moja mama je meni našla rješenje za to. Nabavila mi je veliki debeli registrator kojega sam napunila dupkom. Ne znam im točnog broja, ali mislim da ih je bilo preko 1000...
Danas moje cure skupljaju ukrasne naljepnice koje se lijepe u one male fotoalbumiće. No, međutim kako su one na majku, albumići su začas bili puni, a naljepnice su se gomilale. A šta ću drugo nego, im naći adekvatniji album. Kako uvijek kupim nešto čemu ne znam odmah namjenu, ali je na akciji ili rasprodaji, tako sam i kupila nekakve obične albumiće u koje se može staviti dvjestotnjak slika, ali ih nisam upotrijebila jer su mi puno korisniji oni u koje slike sami režete i lijepite kako vam volja...

Znajući da moje  dosadnjakovićke neće biti zadovoljne običnim albumom , pogotovo što svi imaju one male nađrnđane, morala sam ih ukrasiti, pa sam se uhvatila kistova i boja.. Bilo je pravo vrijeme da se okušam u slikanju tehnikom one stroke i oduševila sam se na prvu! Slika je gotova brzinom munje! Malo popravite što vam se čini da treba naglasiti, dodate malo konturki i šljokica i finito. Znala sam da će se albumići premetati po rukama pa sam sve prelakirala bezbojnim lakom radi zaštite i jednostavnog održavanja i napokon sam riješila rasipanje najepnica po cijeloj kući !



 

utorak, 12. siječnja 2010.

ZELENOOOO! ZELENOOOOOOO!

Danas sam završila heklani zeleni kompletić sa zelenim cvjetićima! Sad bi se moja mati raspametila jer zeleno je zeleno je zeleno!

Bila sam tako umorna i ništa mi se nije dalo... Uzela sam  vunu tako jadno i tako kilavo počela raditi kao da neću to do slijedeće godine završiti. Cijelo vrijeme sam razmišljala da mi je bolje da se ostavim toga jer ću na kraju sve upropastiti. Bez .veze radim, a na kraju ću to sve oparati jer ništa neće valjati. Ali i dalje sam nastavila raditi i kukati samoj  sebi... Kad odjednom, pojavi se sunce u sred večeri! Ideja me naprosto zasljepila! I nisam joj se mogla oduprijeti. samo sam vrnđala i vrnđala i vrnđala  dok nisam završila.



 
 

SAMO JEDNE NAUŠNICE

Baš bezveze! Napravila sam samo jedne naušnice... Baš kilavim!
Počela je škola, a naravno i vozikanje u školu i iz škole (moje dijete se veseli, ali ja kažem bljak),  svakodnevne kućanske obaveze (noćna mora), odlazak u poštu i objašnjavanje sa službenicima nenaviklim na slanje čudnovatih inozemnih pošiljki (kod mene je uvijek nešto komplicirano)...i eto nikakvih rezultata! Nije da nisam radila ništa drugo kreativno, ali nisam ni završila započeto...pih!


ponedjeljak, 11. siječnja 2010.

HEKLAM, DAKLE POSTOJIM

Prvo se moram ispričati što u zadnjem postu nisam navela datum Clloenog rođendana, a to je 10. siječnja. Sve sam priređivala unaprijed, a kako sam mijenjala planove u zadnji čas, ni post nisam objavila kad sam prvotno zamislila. S obzirom da sam se zbrzala, nisam promijenila šta sam trebala u postu,  ali znam da će mi moja draga Clloe oprostiti...

Često me hvata ovisno ponašanje, pa sam sad trenutno ovisna o heklanju! Heklam, heklam, heklam... Malo vunu, malo žicu, nekad i naizmjence, a nekad s jednog nedovršenog rada prijeđem na drugi i ponovno se vraćam na prvotni... luda žena! Ali ne mogu si pomoći! Ovisna sam o kreativi i samo je pitanje koja me tehnika u određenom periodu opsjela...

Ovaj put vam predstavljam komplet nakita od bakrene žice s bijelim kamićcima. Nadam se da će vam se svidjeti.



 

subota, 9. siječnja 2010.

SRETAN ROĐENDAN, CLLOE!

Danas je rođendan mojoj primojskoj vili, Claudii Tessitori, od milja zvanoj Clloe! Ako se pitate zašto njoj posvećujem ovaj post, e pa zato jer je zaslužila! Ona je moja prva, a u početku je bila i jedina pratiteljica mog bloga od samog početka. Ima divne krativne prstiće kojima čudesa čini, a sigurno ste je već upoznali na njezinom blogu clloeart. Jednostavno je posebna. Znate kako vam netko ušeta u život i preokrene ga za 180° u pozitivnom smjeru? Clloe, je jedna od takvih! Uvijek je spremna dati podršku i zadivljuće nesebično dijeli savjete i komplimente. I takva je od prvog dana našeg virtualnog poznanstva!
I zato, Clloe, sretan ti rođendan! Ne mogu ti uživo čestitati i dati poklon pa ga dajem ovako dok poštar ne pokuca na vrata!


 
SRETAN ROĐENDAN, DRAGA CLLOE!

petak, 8. siječnja 2010.

ROĐENDANSKI POKLON

Uskoro je jednoj mojoj prijateljici rođendan i htjela sam joj pokloniti nešto posebno, nešto što voli, a to su žive boje i besprste rukavice. Naravno, nije to jedino što voli, ali to mi se činilo nekako prikladno da napravim baš za nju. Trudila sam se da ih napravim posebne, baš kakva je i ona. I ne znam da li sam uspjela, ali dala sam sve od sebe i u izboru boja i modela. Sad me jako hvata trema... što ako joj se ne svide? ŠTO AKO JOJ SE NE SVIDE? Ajme, propast ću u zemlju...



četvrtak, 7. siječnja 2010.

KONAČNO!


Kažu da na svetke se na smije raditi na zemlji i šivati.Danas su Sveta Tri Kralja, a ja nisam bila završila treću narukvicu... hm... ali ne radim sa zemljom i ne šivam, pa sam se ipak uhvatila posla, kud puklo... Uostalom, mislim da je bolje raditi nešto nego ništa... Muž je napravio ručak ( palačinke sa sirom zapečene u rolu- blažen bio), a ja sam raskitila kuću  (uopće ne znam tko ju je toliko nađrnđao) uz svoje patuljaste pomoćnike  koji su skoro srušili policu skidajući ukrase (o, majko mila!) i uhvatila se heklanja. I sve je super išlo dok mi se sin nije brzinom munje dohvatio perlica koje su, uz moj panični vrisak, počele letjeti po cijelom dnevnom boravku... aaaaaaaaa.... nisam se dala omesti, uposlila sam cure da ih pokupe, a one su to tako stručno napravile da su ih uspjele rasuti još dvaput (?????). Ali nastavila sam heklati, baš me briga, neka kupe, ako će ih rasuti još i 100 puta , one će ih i pokupiti ( tako sam si razmišljala dok mi se kosa dizala na glavi). Unatoč stalnim ometanjima i svačijim nosevima naguranim između moje glave i ruku (tako bolje vidim šta radim-moš' si mislit'), uspjela sam! I ljubičasta je gotova! A sinoć sam napravila i jednu heklanu ogrlicu iz dva dijela od crne i bijele vune koja se može nositi i kao crnobijela varijanta i svaka posebno, kako vam draže...



 


Click to play this Smilebox slideshow: recent work
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Make a Smilebox slideshow
Click to play this Smilebox scrapbook: creations
Create your own scrapbook - Powered by Smilebox
Make a Smilebox scrapbook
Click to play this Smilebox slideshow: heklanje
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Make a Smilebox slideshow
Click to play this Smilebox slideshow:
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Make a Smilebox slideshow
Click to play this Smilebox slideshow: heklanje 2
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Personalize your own free picture slideshow
Click to play this Smilebox slideshow: heklani nakit 2
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Free photo slideshow created with Smilebox
Click to play this Smilebox scrapbook: torbe
Create your own scrapbook - Powered by Smilebox
A scrapbooking design by Smilebox
Click to play this Smilebox photobook: nakit 2
Create your own photobook - Powered by Smilebox
Personalize your own free photobook
Click to play this Smilebox slideshow: nakit 3
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Create a free digital slideshow
Click to play this Smilebox slideshow: nakit od krpica
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Picture slideshow generated with Smilebox
Click to play this Smilebox scrapbook: decoupage
Create your own scrapbook - Powered by Smilebox
Customize your own free scrapbook design