utorak, 29. ožujka 2011.

KAD SE DJECA IGRAJU SLIKARA

Djeca su se igrala slikara, a to uključuje i mene  jer kad vidim boje jako podjetinjim! To je naprosto jače od mene! Svatko je zauzeo svoju poziciju za stolom i bacio se na kistove i boje. Neki su bojali po papiru, neki po stolici i stolu pa sve do ulaznih vrata, a neki po torbi. Papir i torba su to dobro podnijeli, ali jadne moje stolice nisu! A ni ulazna vrata baš nisu dobro prošla. Stol i vrata sam uspjela donekle spasiti i oprati, ali stolice... jao, majko mila! Uzalud sam ih tapicirala, jer izgledaju kao da nikad uređene nisu bile. Ako imate djecu, stolice stavite pod kjuč ili kupite plastične koje ćete prati pod mlazom vode! Ili ne dajte dvoipogodišnjem djetetu vodene boje ili flomiće i ne daj bože tempere! Ili mu ih dajte u kadi! A onda dijete namačite bar pola sata u vodi, dobro nasapunajte, isperite i po potrebi postupak ponovite! Osobito ako vam dijete izgleda ovako dok se hvali sa sestrinom slikom:


A ovako sam se ja igrala... Neću pokazati kako moje ruke izgledaju, ali poslije akrilnih boja nisu ništa bolje od moga sina! ;)

ponedjeljak, 28. ožujka 2011.

NESUVISLA

Znate šta? Danas sam se dobrano kreativno ispraznila i još uvijek sa na pola zamazanim rukama ovo pišem i ne mogu ništa suvislo smisliti. Dobrih 6 sati u komadu sam kreirala i još nisam gotova. Zato me za ovaj put ispričajte  i samo pogledajte slike novih torbi dok najnovija realizacija ne bude spremna za javno prikazivanje...



petak, 25. ožujka 2011.

TKO KAŽE DA LUTKICE NISU ZA MAME?

Je li i vi volite lutkice? Ja da! U trgovini, čak i kad sam sama, jako često skrenem na odjel s igračkama ili u gradu buljim u izloge prodavaonica igračaka. I volim ih pipnuti, okrenuti, proučiti, stisnuti gumbić ako imaju kakav i baš me briga što me ljudi gledaju i što muža sramotim dok vičem: AAAAAAAAAAA na sred trgovine! Nisam ja kriva što se drugi ne znaju igrati!


Ove lutkice su samo moje! hihihi

četvrtak, 24. ožujka 2011.

MIŠEVI I MAČKE NAGLAVAČKE

Jedna je mačka mnogo jela
i postala strašno debela,
užasno troma
užasno spora,
i da stvar bude mnogo gora
jednog je dana srela miša.

Taj iš je strašno mršav bio
jer ništa jesti nije htio:
ni hranu grublju
ni hranu finiju,
taj miš je čuvao liniju;
jeo je samo iz nekih bočica
bio je tanak kao pločica.

Kad je ta mačka tog miša srela
i kad ga je pojest htjela,
trčati nije mogla-
skočiti nije mogla-
pomaknuti ni brk;
bila je na rubu živčanog sloma
onako debela i troma.

I miš se htio dati u trk,
ali da budu veći jadi,
trčati nije mogo od gladi
onako jadan
onako gladan;
i tako nije bilo ništa.

                        Luko Paljetak


ovaj haljetak nosi naziv Miševi i mačke naglavačke,


ovo je suknjica u mornarskom stilu za moju kćer koju gotovo nije ni nosila jer sam nekoliko mjeseci pokušavala naći štrample ili tajice u bijeloj ili tamnoplavoj boji u njezinoj veličini (gotovo nemoguće)!

srijeda, 23. ožujka 2011.

HAKILOVA PETA

-Mama, znaš li ti što je Hakilova peta?-pita me moja petogodišnja kćer.
-Ne znam!-odgovaram sa smješkom na licu jer već vidim da je pobrkala lončiće.
Važno mi odgovara izbečenih očiju -To ti je kad kod Zakumijeve momčadi znaju sve slabosti! To ti je to!

Pa sad vi recite da crtići nisu poučni! ;)

ovo su šlapice za mog sina koji inače odlučno odbija zadržati na nogama bilo kakve šlape u običajenom obliku...


i dvije "poštarske" torbe na dva načina...

ponedjeljak, 21. ožujka 2011.

STREGA

Moji roditelji slave rođendan u razmaku od tjedan dana i uvijek nastojimo nešto drugačije smislit za poklon. Ovaj put sam odlučila iskoristiti sastavke koje je moja kćer pisala u školi s naslovima Moja baka i Moj djed. Kupila sam zgodne okvire u kojima su u biti bile neke bezvezne  "slike", ali me privukao oblik okvira. Sve sam to lijepo rastavila i "raščerupala" i na papiru crnim tušem napisala tekstove moje kćeri i malo postarala papir paleći ga i "muljajući" bojom. Na bakinom okviru sam paspartu dodatno ukrasila kitom i čipkom i sve malo prešla spužvicom i zlatnom bojom. Na djedovom okviru sam samo malo bakrenom i zlatnom dodala štih starine.Možda će vam to biti zgodna ideja za poklon za bake i djedove!



A ovu stregu (vješticu) sam radila mami za 8. mart jer ona je prva strega u obitelji, a nekako nema baš reprezentativnih djela svoga lika.A kakva je to vještica koja nije okružena vješticama?! :D Isti okvir, ali ovaj puta sam koristila zadnju drvenu stranu okvira na koju sam nacrtala izazovnu stregu na metli, pa preko svojih linija prelazila onom malom zakon spravicom- višenamjenskom bruslicom s malim morem nastavaka, pa tako ima nastavak i za dubljenje po drvetu... sve skupa sam prešla bućkurišem boje kojoj je osnovna metalik zelena (da vam sad ponovim šta sam zbućkala, nemam pojma), tek toliko da naglasim duborez (jel' bi se to tako zvalo?)...

subota, 19. ožujka 2011.

RODE

Jeste li znali da se rode vraćaju iz južnih krajeva na Josipovo? Da,da, stiže nam proljeće!







utorak, 15. ožujka 2011.

PAJKIĆI

Pajkići su mali vragolani za slađi san i nasmijano jutro! Mrdaju se, vrludaju, mrse kosu u snu, škakljaju ujutro, stanu u svaku vrtićku torbu, vode djecu na spavanje i znatiželjno s njima promatraju svijet kad su budni. Da bi Pajkići oživjeli potrebno je 15 sati rezuckanja i šivanja, stvaranja golicavih ručica i nožica i gibljivih bušica i zato je izuzetno važno da imaju dobru djecu koja se brinu o njima. Obavezno je da se s njima igra tijekom dana da ne budu usamljeni i da ih se stavlja na spavaje da budu odmorni! Samo onda će biti sretni i zadovoljni!

nedjelja, 13. ožujka 2011.

MALO KRPICA

Napokon je granulo malo sunca ! Već sam mislila da će ova zima trajati vječno kako je krenulo. Čak su mi i visibabice promilile u vrtu, a i jaglaci i ljubičice su provirile glavice iako su još uspavane.
Sad me čeka puno posla oko kuće, tumbanja, raskrčavanja, prešetavanja majstora, ali veselim se jer ću dobiti i više prostora za vrnđanje. Osim toga sunce donosi i veliki kreativni prostor na dvorištu! Malo ću se naguravati s majstorima, ali naučila sam se izboriti za svoj kutak i neće me smesti, možda samo malo usporiti, ali strpljen spašen!
Dok ne zapnem s većim projektima, malo ćemo se zabavljati krpicama! :)



utorak, 8. ožujka 2011.

MALI PRINC

Tako sam živio sam, bez ikog s kim bih mogao istinski razgovarati, sve dok
mi se, prije šest godina, nije desio kvar na motoru aviona u pustinji Sahari.
Morao sam pokušati sasvim sam izvršiti ozbiljnu opravku. Za mene je to bilo
pitanje života ili smrti. Imao sam pitke vode za osam dana.
Prve večeri zaspao sam na pustinjskom pijesku hiljadama kilometara daleko
od najbližeg naseljenog mjesta. Bio sam usamljeniji od brodolomnika na
splavu nasred okeana. Možete onda zamisliti moje iznenadjenje kad me je u
zoru probudio neki čudan glasić. Rekao je:
- Molim te... nacrtaj mi ovcu!
- A?
- Nacrtaj mi ovcu...
Skočio sam na noge i protrljao oči pitajući se da li to sanjam. Ali nisam
sanjao, ispred mene je stajao neobičan čovječuljak ozbiljno me promatrajući.
Evo njegovog portreta koji sam, kasnije, uspio da nacrtam.
Ali moj crtež nije tako lijep kao njegov lik. To nije
moja greška. Odrasli su me, kad mi je bilo šest
godina, obeshrabrili u mom slikarskom pozivu, te
tako nisam ništa naučio da crtam sem zmijskog
cara spolja i iznutra.
Gledao sam, dakle, ovo prividjenje širom otvorenih
očiju. Ne zaboravite da sam se nalazio hiljadama
kilometara daleko od bilo kog naselja. A  nije izgledalo da je  čovječuljak zalutao, niti da je umoran, gladan, žedan ili
uplašen. Nije nimalo ličio na dijete izgubljeno usred pustinje, hiljadama
kilometara daleko od bilo kog naselja. Kada sam napokon uspio progovoriti,
rekao sam:
- Ali... šta radiš ti ovdje?
On mi tada ponovi, sasvim tiho, veoma ozbiljno:
- Molim te... nacrtaj mi jednu ovcu...
Kako je tajanstvenost djelovala na mene snažno nisam se usudio da ne
poslušam. Ma koliko sve to izgledalo besmisleno hiljadama kilometara
daleko od prvog nastanjenog mjesta u pustinji, izvadio sam iz džepa papir i
olovku. Ali se tada sjetih da sam u životu učio geografiju, istoriju,
matematiku i gramatiku, te rekoh čovječuljku (malo mrzovoljno) da ne znam
da crtam. On mi odgovori:
- Nije važno. Nacrtaj mi ovcu.
Kako nikad nisam crtao ovcu, nacrtao sam mu ponovo svoj prvi crtež. Onaj
što predstavlja zmijskog cara spolja. I bio sam preneražen kad sam čuo kako
mi čovječuljak odgovara:
- Ne! Ne! Ja neću slona u zmijskom caru. Zmijski car je vrlo opasan, a
slon je vrlo glomazan. Kod mene je sve tako malo. Treba mi ovca.
Nacrtaj mi ovcu.

Tada sam počeo da crtam.
On je pažljivo posmatrao, a zatim reče:
- Ne! To je već sasvim bolesna ovca. Nacrtaj mi neku
drugu.
Crtao sam dalje.
Moj prijatelj se nasmješio blagonaklono i rekao:
- Vidiš dobro i sam... to nije ovca, to je ovan. Ima
rogove...
Ponovih, dakle, još jednom svoj crtež, ali i on je bio
odbijen kao i prethodni:
- Ta je opet suviše stara. Ja hoću ovcu koja dugo živi.
Tada, nemajući više strpljenja, pošto sam se žurio da rasklopim svoj motor,
nažvrljah crtež.
I dobacih: - Ovo je kutija. Ovca koju želiš je unutra.
Bio sam vrlo iznenadjen kada sam vidio da se lice mog
malog sudije ozarilo:8
- To je upravo ono što sam trebao!  Misliš li da će toj ovci biti potrebno
mnogo trave?
- Zašto?
- Zato što je kod mene sve tako malo...
- To će joj sigurno biti dovoljno. Dao sam ti jednu sasvim malu ovcu.
On se nagnu nad crtež:
- Nije baš tako mala... Gle! Zaspala je...
Eto, tako sam se upoznao s malim princom.

                                                         Antoine de Saint-Exupery





petak, 4. ožujka 2011.

ZA ŽIVOT


Koliko puta vam se desilo da vam netko pokuca na vrata moleći vas za pomoć i dok vi od muke ne znate šta bi jer u novčaniku nemate ni 5 kn ( platili ste jednom djetetu kuhinju i i Radost, drugome dali u vrtić za zajedičku štednju, kupili kruh i mlijeko), gospođa na vratima vam već objašnjava da ne traži novac već bilo koju sitnicu u hrani ili odjeći za njezino šestoro djece. Šta napravite? Prekopavate po kuhinji tražeći paketić tijesta koji već niste preručili u posudu, koji paketić keksa, kave, kopate po odjeći jer uvijek se nađe nešto što u biti samo stoji u ormaru,  bilo šta što bi joj mogli dati... Zašto? zato što je u ljudskoj prirodi da pomažemo jedni drugima, a suočeni licem u lice s nekim tko nas moli za pomoć teško ćemo odbiti a da nas ne progoni osjećaj krivnje. Možda imate tri kredita, djecu koja se školuju, svakodnevno se pitate da li će vam se plaća smanjiti i da li ćete uopće ostati na poslu ,vjerovatno ste pod stresom kako ćete račune poplaćati, ali još uvijek ste živi, imate krov nad glavom, gurate iz mjeseca u mjesec, obitelj vam je na okupu i ne kucate od vrata do vrata gledajući nekoga u oči moleći za hranu... 
A sad si zamislite da uopće to ne možete ni reći, da nemate krov nad glavom, da ste napušteni i sami, da vas smatraju viškom i da vam život svakodnevno visi o koncu... Sada takva bića, četveronožna, mazna, mucasta mekana, molećivih očiju stoje pred vama i mole vas za pomoć. Dajte im život!
Pridružite se akciji Udruge "Udomi me" iz Karlovca i donirajte radove ili kupite nešto od već doniranih radova, a akciju ćete pronaći na Facebooku : http://www.facebook.com/pages/Aukcija-pomo%C4%87-psima-iz-Karlovca-kojima-je-istekao-rok/170603442987914







utorak, 1. ožujka 2011.

TEMPLAR


Hrvatski Red Templara (Suvereni Vojnički Red Hrama Jeruzelemskog) sa sjedištem u Požegi začet je 2006.g. kada su u časni rang Viteza i Dame Templara primljeni 21i 1 kandidatkinja. Da, da ima i jedna Dama u Hrvatskom redu Templara!
Izvorni Viteški Red osnovao je Hugues de Payens s još osmoricom plemića 1118. g. u Jeruzalemu. 1705. javno je obznanjena Izborna Povelja i Statut, a 1804 tzv, Larmeniusova povelja na kojima se temelji i organizacija Hrvatskog reda Templara. Hrvatski Red je prije svega svjetovna kršćanska templarska ekumenska organizacija kojoj su osnovni pravci prakticiranje kršćanskog ekumenizma šireći međuljudsku toleranciju, izčavanje templara , nastavljanje časnih viteških tradicija, te bavljnje prosvjetiteljstvom, humanitarnim i drugim dobročiniteljskim aktivnostima.
To i još puno toga sam našla na njihovim vlastitim stranicama , pa koga zanima slobodno neka pogleda.






Click to play this Smilebox slideshow: recent work
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Make a Smilebox slideshow
Click to play this Smilebox scrapbook: creations
Create your own scrapbook - Powered by Smilebox
Make a Smilebox scrapbook
Click to play this Smilebox slideshow: heklanje
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Make a Smilebox slideshow
Click to play this Smilebox slideshow:
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Make a Smilebox slideshow
Click to play this Smilebox slideshow: heklanje 2
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Personalize your own free picture slideshow
Click to play this Smilebox slideshow: heklani nakit 2
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Free photo slideshow created with Smilebox
Click to play this Smilebox scrapbook: torbe
Create your own scrapbook - Powered by Smilebox
A scrapbooking design by Smilebox
Click to play this Smilebox photobook: nakit 2
Create your own photobook - Powered by Smilebox
Personalize your own free photobook
Click to play this Smilebox slideshow: nakit 3
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Create a free digital slideshow
Click to play this Smilebox slideshow: nakit od krpica
Create your own slideshow - Powered by Smilebox
Picture slideshow generated with Smilebox
Click to play this Smilebox scrapbook: decoupage
Create your own scrapbook - Powered by Smilebox
Customize your own free scrapbook design