Kažu da na svetke se na smije raditi na zemlji i šivati.Danas su Sveta Tri Kralja, a ja nisam bila završila treću narukvicu... hm... ali ne radim sa zemljom i ne šivam, pa sam se ipak uhvatila posla, kud puklo... Uostalom, mislim da je bolje raditi nešto nego ništa... Muž je napravio ručak ( palačinke sa sirom zapečene u rolu- blažen bio), a ja sam raskitila kuću (uopće ne znam tko ju je toliko nađrnđao) uz svoje patuljaste pomoćnike koji su skoro srušili policu skidajući ukrase (o, majko mila!) i uhvatila se heklanja. I sve je super išlo dok mi se sin nije brzinom munje dohvatio perlica koje su, uz moj panični vrisak, počele letjeti po cijelom dnevnom boravku... aaaaaaaaa.... nisam se dala omesti, uposlila sam cure da ih pokupe, a one su to tako stručno napravile da su ih uspjele rasuti još dvaput (?????). Ali nastavila sam heklati, baš me briga, neka kupe, ako će ih rasuti još i 100 puta , one će ih i pokupiti ( tako sam si razmišljala dok mi se kosa dizala na glavi). Unatoč stalnim ometanjima i svačijim nosevima naguranim između moje glave i ruku (tako bolje vidim šta radim-moš' si mislit'), uspjela sam! I ljubičasta je gotova! A sinoć sam napravila i jednu heklanu ogrlicu iz dva dijela od crne i bijele vune koja se može nositi i kao crnobijela varijanta i svaka posebno, kako vam draže...
Nema komentara:
Objavi komentar