IN BLUE

Malo ljenčarim. Iako sam planirala napraviti cijeli komplet nakita u ovoj krasnoj plavoj bojici, nisam. Bila sam kod mojih roditelje na cjelodnevnom boravku. I taman kad sam se zalaufala s heklanjem, oteli su mi konac i heklicu iz ruke i natjerali me da se igram Gradova i sela. Toliko sam van štosa da sam skoro na svakom slovu blokirala, a dok smo mama i ja smišljale mojoj kćeri neke gradove i sela i države, nas dvije smo sve pisale isto, kao da prepisujemo. Tako da nas je moja kćer dobrano tukla u bodovima, hahaha. Deda nam je bio šaptač, i kad god bi mama ili ja pitale njega za neku rijeku ili selo, čim bi dobile odgovor, moja kćer je brže bolje vikala: "Ja ću!" i opet nas dvije ostadosmo kratkih rukava! Mlađa kćer nam je govorila slova, tako da je nakon svih samoglasnika glavno slovo bilo ć, i to bi stalno ponavljala kao pokvarena ploča!  Jedva samo je potjerale  i na ostala slova, ali prvo smo morale odraditi i ć. Mislim ć! Da je č još i nekako, ali ć... majko mila! 

A sad o naušnicama... svjetloplavi konac i to je to... baš i nemam nešto za reći... iscrpilo me slovo ć! Eh da,prava boja je negdje između prve i druge slike... nisam mogla čekati danje svjetlo! ;)