Zapustila sam vas jako, a ne samo što sam vas zapustila nego sam se i ulijenila. Čak mi se i fotić vratio s popravka, a ja ni da sliku okinem... Što je najgore zaboravila sam gdje sam i karticu spremila. A spremila sam je... negdje... i ne mogu je naći... Jel' vi možda znate gdje?
Sva sreća što me
Ivana opet natjerala da radim, ili bolje reći njena ljepotica Lada.. Zar Lada nema prelijepo ime? Podsjeća me na čokoladu, ili Linoladu, bijelu ... mmmmm... (Saberi se, i prestani misliti o slatkom!) Uglavnom, curke su smislile šta bi željele da se pripreme za hladnije dane. Jedan prslučić bijele boje i vesticu plave boje. Dogovorile smo se oko modela i materijala i evo što je proizašlo iz toga svega. Prslučić je postao prslučić-tregeršos jer sam napravila duge i kratke tregere i kopčanje na opheklane gumbiće.

Vestica je gusto pletena i u jednom komadu heklana bez šavova i može se nositi s obje strane, s glatke i rebraste i kopča se jednim brošićem. Ona mi je zadala najviše problema jer je trebalo naći ogovarajuću mustru za pamučni konac da bude onako kako sam zamislila, pa sam trećinu vestice radila i parala 12 puta dok nisam napravila ono što hoću. A onda smo još i produžili rukaviće jednakim šupljikastim dijelom kao i na sredini vestice, samo to nisam naravski slikala... A šta da vam kažem, potpuno sam zaboravila slikati...

Za koji dan mi se
Ivana opet javila da napravim i jednu kapicu za njezinu nećakinju u sivo srebrnoj varijanti jer ima srebrnu jaknicu. Zamisao je bila da napravimo kapicu sivom vunom sa srebrnim nitima, ali naravski da su me trgovci blijedo gledali kad sam tako nešto zatražila. No kako predaja ne dolazi u obzir našla sam srebrni svileni konac i iskombinirala sa sivom vunom. Curke su mi zadovoljne, a naravno da sam onda i ja. A slijedeći put ću vam pokazati koji poklon sam dobila od
Ivane jer mi neće skinuti sad sliku... :(