SHABBY POKLON

U subotu je mojoj mami bio rođendan. Ona je velika obožavateljica zelenog, kojekakvih ukrasnih kutijica, a rado bi imala i nešto shabby. Zato sam se pripremila. Kupila sam jednu kutiju za nakit, nekoliko sam puta obilazila istu drgovinu da je uhvatim, jer čim dobiju takve kutije odmah planu,a dobiju ih samo par komada... Salvetu sam dobila od Jadranke iz Velike Gorice koja ju je pak nabavila iz Njemačke,a Jadranka stvara takve ljepote u decoupageu, da to ne možete ni zamisliti! Bila sam pripremljena sa svime mjesec dana unaprijed, ali naravno da sam kutijicu napravila u zadnji čas. Iako sam sve unaprijed isplanirala, nisam u planove uključila bolovanje jednog djeteta, pa drugog, pa trećeg, i na kraju vlastito. Već sam mislila da ću mami pokloniti ljepljivu kutiju zbog neosušenog laka. Uspjela sam je završiti, nije savršena, ali to je shabby pa nedostaci daju određeni šarm, zar ne?  ;)

A ovo je drugi dio poklona, jedna ploča od šperploče koja je nekad bila nekakva dječja slagalica, ali naravno dijelove su pogubili, a nema smisla da tako lijep komad ostane neiskorišten. I nju sam uredila u istom stilu, ali sam tu koristila i dvokomponentni lak za još stariji izgled! 

CRVENE NAUŠNICE

Nešto sam opet vrnđala između dva sloja laka... nema smisla da vrijeme prođe neiskorišteno...

Napravila sam male crvene naušnice od konca, male cvjetiće... podsjećaju me na mini makove... Tako su lepršaste i nježne, iako su puno manje od ostalih cvijetnih koje sam radila.. Možda ih u nekoj verziji napravim u kombinaciji s crnim perlicama, da budu pravi makići...

SUNCOKRET

Kako se odmoriti od heklanja?  Pa prebaciti se na novu zanimaciju! Malo prčkanja s das masom, sušenja, brušenja, bojanja,  lakiranja i broš je gotov! Jedan suncokret za tjeranje kiše i prizivanje sunca....

BOJA?

Kako nazvati boju koja nije ni narančasta, ni roza, ni boja breskve, nego neka kombinacija toga svega? Nemam pojma... Šuć-muć! Zvat ćemo je šuć-muć...
Dakle, uzela sam taj šuć- muć konac i pomislila da bi baš bio zgodan nakit od njega za ovo "miriše na proljeće" vrijeme. Malo sam isprobavala tehnike heklanja da vidim šta bi mi se najviše svidjelo i napravila sam još jedan kompletić. Ogrlica ide uz vrat i u biti je chocker , a naušnice su cvjetići, ali malo drugačiji nego zadnji put...

KONČANI NAKIT

Nešto sam trackala i packala ovih dana, a slabo heklala, pa su mi prstići bili malo nervozni. Zasjalo je sunce i podarilo malo topline i odmah sam dobila malo više volje za rad. Isheklala sam jedan kompletić nakita, ogrlicu i naušnice,  od crnog konca u kombinaciji s bijelim perlama i srebrnim lancima. Dosta sam zadovoljna kako je ispalo! Nadam se da će se i vama svidjeti!

PETAR PAN I NJEGOVA EKIPA

Malo kasnim sa slikama maškara, ali imam dobar razlog. Svi smo bolesni i zbog toga smo morali propustiti i maskembalsku povorku (već drugu godinu za redom) a i školski maskembal... Ali zato smo makar obilježili ovogodišnji maskembal u fotografskom studiju pa vam mogu pokazati slike.
Ove godine je sin bio Petar Pan i mada ima godinu i 9 mjeseci, ponosno je paradirao u svom kostimu. Jedna seka je bila Zvončica, a druga Wendy. Njihov bratić Josip je upotpunio priču kao strašni Kapetan Kuka.

Glavna švelja za kostime je bila baka, djed je napravio pravo drveno kormilo koje sam vam već predstavila, zajednički su napravili kulisu broda, a ja sam uskakala samo sa savjetima i kojekakvim detaljima, od nakita do potrage za mašnama ... Tu je čak uskočila i draga Clloe  koja mi ih je poslala iz Rijeke jer ja nisam nigdje našla odgovarajuću boju. Hvala ti, Clloe!

ORGANIZACIJA U HODNIKU

Negdje sam vidjela zgodnu ideju kako organizirati hodnik, odnosno kako uz neke sitne preinake možemo organizirati neke stvari koje nam rade nered u kući. Ja se s tim vječito borim, ali nered uvijek prevlada. Već sam se navikla na to, ali moji gosti nisu ( čudna bića). No, kako bilo, ideja je da se obične limene kantice ili neke kutije slože na ili pored vješalice u koje će se utrpati sve sitnice koje su vam potrebne kad krenete iz kuće. Malo sam razmišljala o toj ideji i našla zgodnu varijantu. Upotrijebila sam veće limene konzerve, koje sam skupljala, jer nikad ne znate šta vam dobro dođe, a zgodne su i za olovke. Obojala sam ih u bijelo i nabacila decoupage. U biti je to jako dobra stvar jer uvijek možete ubaciti još nekoliko, a da ne morate tražiti uokolo da nađete isti proizvod, ako ga uopće još i nabavljaju...Uz muževu pomoć sam ih pričvrstila na zid. Kažem uz muževu pomoć, a on je samo izbušio rupe i zavrnuo šarafiće, a ja sam morala bilježiti, dohvaćati sav pribor, pripremiti sav alat ( koji se tako i tako nalazi u mojoj mini radionici, jer bi ga on pogubio) i sve naravno pospremiti iza toga.... Toliko o majstoru...

LADICE

  Dugo vremena me muž napada da on nema više ni jednu ladicu u kući, da sam cijeli prostor zaokupirala, da je sve kako ja hoću i po mojoj volji, on ne smije ništa, itd., itd. , itd... Bla, bla, bla... Uvijek nešto gunđa, kao i svaki muškarac, ali meni u jedno uho uđe, u drugo izađe. Ispalim svoj rafal i ajmo dalje!

 Ali to mi je dalo ideju za poklon za Valentinovo (to mi je uvijek problematična stavka). Uredit ću mu ladice, pa da ne kaže da mu ne dam ni jednu ladicu. He, he, he, he... Kupila sam onu malu drvenu kutijicu s dvije ladice koje sam obojala u bijelo, dok sam vanjski dio kutijice obojala u crno. Na ladice sam stavila crno bijelu salvetu i obrise izvukla crnom konturkom. Sve sam lijepo polakirala i čak smo je već i postavili na zid u hodniku, što inače iziskuje bar mjesec dana naganjanja, ali ovaj put je bio vrlo ažuran. I više mi nikad ne smije prigovoriti da nema ni jednu ladicu, sad ima čak dvije! A možda mu je dvije ipak previše?

OD GLINAMOLA

Još uvijek se pomalo igram glinamolom. I sve više mi se sviđa. Još nekoliko radova se suši ili čeka bojanje ili lak. Tako da možete očekivati još kojekakvih radova od dasa ili glinamola...
Ovo je jedan kompletić koji se sastoji od naušnica i privjeska, a kako mi je ostalo i još mrvica glinamola, nema smisla da se baci , pa sam napravila i jedan mini privjesak...

Nakon oblikovanja glinamola (opet sam upotrijebila ručkicu od komode za ornament) i sušenja, slijedilo je brušenje finim brusnim papirom i poigravanje s patinom... Sviđa mi se na ovakvim modelima taj prirodan kameni izgled. Možda sam i zaluđena u zadnje vrijeme... hm...

MAJSTORICE NA DJELU

Na samo Valentinovo nam djed ima rođendan i morali smo osmisliti neki poklon. Uvijek je muškom dijelu populacije teško naći neki poklon... Pomislila sam da bi bilo dobro da ga moje cure same naprave. Uzeli smo das masu i dobro je izgnječili, a zatim i izvaljali. Oblikovali smo dvije buduće pločice i štapićima za ražnjiće izbušili rupice na uglovima da ih možemo kasnije objesiti kao male visilice. Cure su dalje nastavile same sa štapićima za ražnjiće. Crtkale su po dasu, pa tapkale, pa preduboko stiskale, pa opet tapkale... Malo je i mama morala spašavati stvar, ali uspješno su obavile i taj dio posla. Slijedio je i okvirić... Da bi malo pojednostavili stvar, predložila sam im da okviriće naprave od malih das loptica ili latica, jer se od njihovog silnog umjetničkog premišljanja das već počeo sušiti. Kad je i to odrađeno, stavili smo sve skupa na kamin da se suši. S obzirom da su cure bile nestrpljive, dobile su svaka svoj plastelin da skrate vrijeme. E tu su već nastala prava mala umjetnička djela...
Kad se das osušio, malo sam ga ispatinirala i prelakirala. Po završetku svih procesa, kroz obje visilice sam provukla liko i poklon je bio spreman. Zapakirali smo ga i zavezali mašnicu, a cure su ga ponosno odnijeli djedu za rođendan.

ŠTO JE LJUBAV?

Poklanjam vam nekoliko dječjih citata o ljubavi... Ponekad bi trebali gledati ljubav njihovim očima...

Kada volite nekoga, oči vam trepću i u njima sjaje male zvijezdice! 

Naučite se dobro ljubiti. To bi vam moglo pomoći da vaša žena zaboravi da niste iznijeli smeće.

Nitko nije siguran kako se pojavi, ali čula sam da ima neke veze sa mirisom. Zato su parfemi i deodoranti tako popularni.

Dopuštam starijoj seki da me bocka jer mama kaže da ona to radi jer me voli, pa i ja bockam mlađu seku jer je volim.

Ljubav je kad mama da tati najbolji dio piceka.

Moja mama me voli više od svih drugih. Nećete vidjeti nikog drugog da mi daje pusu za laku noć.

Ljubav je ono što je u sobi tokom Božića, ako staneš sa otvaranjem poklona i bolje osluhneš.

Kada je baka oboljela od artritisa više se nije mogla saginjati i lakirati nokte na nogama, pa joj je to radio deda, čak i kad je njeg boljelo od artritisa. To je ljubav.

Kada te netko voli, način na koji izgovara tvoje ime - je drugačiji!

Kada nekome kažeš nešto loše o sebi i bojiš se da te ta osoba neće voljeti zbog toga što si rekao, a onda te ta osoba iznenadi tako da te zavoli još više!

BLIZANKE

U ovo fašničko vrijeme moramo se malo ludirati, zar ne? Možda vam se ne da maskirati, nositi šašave perike, stavljati krinke, ali uvijek možete okačiti neki ludi broš, omotati se u šal vrištećih boja ili staviti ludi nakit.
Možda zbog ovog ludog vremena i snijega koji me uporno zatrpava i ne dozvoljava mi da odem u normalnu nabavku materijala za daljni rad, sam i ja malo pošašavila. Igrajući se s ultra laganom modelir masom, malo sam se jače zaigrala i napravila jedne zvrkaste naušnice koje su izazvale veliko oduševljenje kod mojih kćeri. Što zvrkastije to bolje!
Blizanke s cvijetom u narančastoj kosi i rumenih obraščića sigurno neće proći nezapaženo i definitivno se uklapaju u ovo ludo fašničko raspoloženje. Nadam se da će i vama dozvati široki osmjeh na lice kao što nasmijale moje kćeri!

BROŠEVI

Ovih dana se samo igram modelir masama.Bolje reći igrala sam se početkom tjedna, a onda je slijedilo sušenje, brušenje, bojanje, sušenje, lakiranje i opet sušenje... Oduzima dosta vremena, ali jako sam zadovoljna rezultatom. Zato sam izradila veću količinu kojekakvih đrnđica i sve procese obavljala po danima. Danas ću vam predstaviti broševe od glinamola u koje sam utiskivala ornament, a u neke sam utisnula perlice i ostavila ih.. Bojala sam ih patinom i polakirala i djeluju mi kao od kamena. Nadam se da će se i vama svidjeti...

MASKIRANE UŠI

Ne, ne radi se o svrbljivim ušima, već o pravima. Ali nisu uši umaskirane, već bi se mogle uresiti maskom. Nije vam ništa jasno? Nije ni meni kad pročitam što sam napisala... 
 Kupila sam nekakve kalupiće za maske, u koje bi trebao ići gips. Na tom kalupu su 4 veće i 6 manjih, a te manje su mi se činile zgodne za nakit. Odlučila sam napraviti te maske za naušnice. Naravno da nisam koristila gips u ovom slučaju jer bi bile preteške. Kupila sam modelirnu masu ultra light i bacila se na posao... Rezultat? Lagane su kao perce! Koristi se na isti način kao i glinamol, das masa i sl., a suši se na zraku i to dosta brzo. Ja sam ostavila preko noći, da ne moram iščekivati, ali već kroz pola sata vidite da je napol suho. Brusnim papirom sam malo izbrusila neravne rubove sa stražnje strane, a onda sam se uhvatila bojanja. Bojala sam ih akrilnim bojama i  tankim kistićem, uz dodatak šljokica i konturke, a sve sam polakirala bezbojnim lakom za sjaj i zaštitu. Vrlo sam zadovoljna, ovim malim eksperimentom i nadam se da će se i vama svidjeti!

POKLON

Subota ujutro. Spremam se mojima. Navečer idem na rođendan, a poklona nemam... Jednom djetetu dajem odjeću, drugo oblačim, a treće me vuče za rukav da mu pomognem navući štrample... Tražim cipele, jednu nalazim, ali druga je nestala s lica zemlje... Petnaest pari cipela, a sve i jedna rasparena... Kažem klincima neka traže bratovu cipelu ili bar jedne da upare dok ja spremim stvari u ruksak.Svatko pronalazi jednu ili dvije cipele, ali još uvijek nema uparenih... Uzimam vrećicu i potrpam malo vune i heklice, moram napraviti nešto za rođendanski poklon! Pronalazimo jedan par i uspjevamo se utrpati u auto. Muž me pita da li sam napravila poklon! Odgovaram da nisam. Muk... Brže bolje nadodam da sam ponijela vunu i da ću nešto napraviti do navečer. Gledao me ispod oka, ali nije ništa komentirao....
 Kad smo stigli i istrpali se, napokon sjedam da u miru popijem kavu. Nakon izmjenjenih informacija s mojima, počela sam razmišljati šta da napravim.Postavljen je i ručak, a ja sam još uvijek smišljala. Poslije ručka, bih najradije zalegla, ali izvadila sam heklicu i vunu i prionula na posao.
U 18, 45 zove muž da za 15 minuta stiže po nas i da budemo spremni. Za poklon ne pita. Kad je stigao, potrpamo se brže bolje u auto, a on na pola puta pita sa strahom u očima da li sam šta napravila. Pa naravno da jesam, za kog on mene smatra? Pa zar bih ja išla na rođendan bez poklona? Pa šta je njemu?
Na rođendan smo stigli na vrijeme, poklon je s oduševljenjem prihvaćen, ali nikad više u zadnji čas (do slijedećeg puta)!

KORMILO

Ovo nisam mogla da ne podijelim s vama! Već znate da se gusari spremaju za maškare, a da bi bili potpuni, treba im brod, a svaki brod mora imati kormilo! I tako smo, moja mama i ja ugnjavile mog tatu da ga napravi, jer svaki puta nastojimo imati što bolju kulisu za slikanje... I naravno, kormilo je osvanulo! I to kakvo kormilo! Pravo, pravcato! Visoko je oko metra i fenomenalno je! Toliko sam oduševljena da će krasiti moj dnevni boravak!

GUSARSKE NARUKVICE

 Danas su došle na red i dvije gusarske narukvice, iako sam mislila da ih neću raditi, nekako sam se predomislila. Kad sam već okitila gusare skroz na skroz, zašto da im fale narukvice!? Uhvatila sam se posla i izvrnđala dvije da se manji gusar može naslikavati, a poslije se baka može đrnđati kad bude imala svoj maskembal...