Sutra moj nećak Josip slavi 7. rođendan i opet sam se morala uhvatiti posla. Poklončići vesele olovčice su odavno gotove, ali treba napraviti tortu... Tema je škola, pa i torta mora biti u tom stilu. Torba je već iskorištena za rođendan moje prvorođene prošle godine i odluka je pala na pernicu. No međutim baka s ludim idejama, kad je radila pozivnice, osmislila je pozivnice s mudrom sovom... I šta mi je preostalo nego se prilagoditi. Danas se pola dana svađam sama sa sobom i sa sovom, ali uspjela sam je napraviti i nećak mi je sretan. Poklonio mi je jedan najljepši ozareni osmijeh kad ju je ugledao i uzviknuo: "Gle, sova!" i odmah sam zaboravila na otečene noge i bolna leđa...
4 komentara:
lijepo,doista si vješta, a moji prsti nisu tako vješti s kolačima, ja mogu samo pritiskat gumbiće na digitalcu
Hvala puno! Mislim da je i pritiskanje gumbića na digitalcu umjeće i u tome treba biti vješt...
Tanema, sova je savršena. Supač
PS Blog ti je baš interesantan i pun lijepih stvari :-)
Leptire, puno hvala! To je jako lijep kompliment! :)
Objavi komentar