Djeca su se igrala slikara, a to uključuje i mene jer kad vidim boje jako podjetinjim! To je naprosto jače od mene! Svatko je zauzeo svoju poziciju za stolom i bacio se na kistove i boje. Neki su bojali po papiru, neki po stolici i stolu pa sve do ulaznih vrata, a neki po torbi. Papir i torba su to dobro podnijeli, ali jadne moje stolice nisu! A ni ulazna vrata baš nisu dobro prošla. Stol i vrata sam uspjela donekle spasiti i oprati, ali stolice... jao, majko mila! Uzalud sam ih tapicirala, jer izgledaju kao da nikad uređene nisu bile. Ako imate djecu, stolice stavite pod kjuč ili kupite plastične koje ćete prati pod mlazom vode! Ili ne dajte dvoipogodišnjem djetetu vodene boje ili flomiće i ne daj bože tempere! Ili mu ih dajte u kadi! A onda dijete namačite bar pola sata u vodi, dobro nasapunajte, isperite i po potrebi postupak ponovite! Osobito ako vam dijete izgleda ovako dok se hvali sa sestrinom slikom:
A ovako sam se ja igrala... Neću pokazati kako moje ruke izgledaju, ali poslije akrilnih boja nisu ništa bolje od moga sina! ;)
