Znate li vi kako je teško uslikati muža koji ima toliko crva u riti da ne možete okinuti ni jednu poštenu fotku? Prvo se stane kao narodni heroj na sred hodnika uopće ne vodeći računa da sam ja 20 cm niža od njega i ako tako stoji mogu mu samo pupak slikati. Onda kad ga napokon umirite da se ne vrpolji, počne raditi face i kreveljiti se . Kad prestane se kreveljiti počne izbuljivati oči i gristi usta. Pa se stane točno ispod lampe tako da mi svjetlo tuče direktno u aparat. I nakon sve moje muke totalno izgubi strpljenje i dosta mu je, već je na vratima, a ja nek se mučim s onim što imam i budem sva sretna što mi je učinio takvu čast i dozvolio da ga uopće uslikam. Evo sad vam ja sva počašćena i oduševljena predstavljam Njegovo veličanstvo u kapi koju sam mu napravila kao poklon za Valentinovo. Napominjem da su boje moj izbor i malo me blijedo i ispod oka gledao kad sam mu dala poklon, ali kapu nosi iako je podignut šilt njegov dizajn...
A ovo su mali poklončići, mali notezići, za Tarin razred...
